Prvi korak u postupku jest utvrđivanje potrebnog protoka dobavnog i odvedenog zraka. Zatim krećete s odabirom odgovarajućeg sustava ventilacije. Na raspolaganju imate dva sustava:

• Centralizirani sustav: jedan veliki ventilacijski uređaj centralno tretira zrak. Sustav zračnih kanala uvodi zrak u halu.
• Decentralizirani sustav: nekoliko autonomnih, manjih i slabijih, ventilacijskih jedinica raspoređeno unutar hale. One izravno uvlače vanjski zrak, filtriraju ga, zagrijavaju ili hlade te ga zatim ispuhuju na određene lokacije. U ovom slučaju sustav zračnih kanala je nepotreban.

Ovisno o konfiguraciji, svaki od navedena 2 sustava ima svoje prednosti. Stoga je važno razmotriti njihove ključne razlike:

• Masa centraliziranih sustava je i do tri puta veća od svih jedinica decentraliziranog sustava zajedno. Prilikom odabira centraliziranog sustava, ne uzimate u obzir samo jedinicu za centraliziranu ventilaciju, već i sustave zračnih kanala, zajedno s regulatorima protoka, zaklopkama i distributorima zraka.
• Manja masa znači i manje opterećenje za potpornu strukturu hale, odnosno, uštede pri njezinoj izgradnji.
• Ugradnja decentraliziranih jedinica u infrastrukturu proizvodnih hala često se može lakše izvesti od ugradnje sustava zračnih kanala među kranovima, sustavima transportnih traka i ostalim instalacijama.
• Bez sustava zračnih kanala nema ni propuštanja zraka, odnosno, nije potrebno povećanje protoka zraka radi kompenzacije za propuštanje.
• Osim toga, bez sustava zračnih kanala smanjuje se potreba za održavanjem u skladu s higijenskim propisima, npr. VDI 6022 u Njemačkoj.

Decentralizirani sustav ventilacije donosi nekoliko ključnih prednosti za projektante, instalatere te krajnje korisnike.

• Projektantima je jednostavnija izvedba projekta/kraće projektiranje jer se decentralizirane jedinice isporučuju već spremne za ventilaciju.
• Instalaterima je potrebno manje vremena za ugradnju jer potpuno opremljene funkcionalne jedinice sadržavaju i potpuno provedeno ožičenje.
• Zahvaljujući upotrebi nekoliko jedinica krajnjim korisnicima je osigurana veća pouzdanost sustava.

Kako bi hala ispunila svoj puni potencijal, protok zraka mora se prilagoditi njenim zahtjevima koristeći miješanu ili slojevitu ventilaciju.

Distribucija zraka integrirana je u decentraliziranim jedinicama. U standardnim se konfiguracijama upotrebljavaju vrtložni distributeri zraka za mješovitu ventilaciju. U slučaju slojevite ventilacije, dobavni se zrak uvodi kroz tekstilne kanale ili radijalne izlaze koji se nalaze unutar ili neposredno iznad radnog prostora. Zbog toga se mora postaviti zračni kanal koji povezuje jedinicu i izlaz, a isto je potrebno napraviti i kod centraliziranih sustava.

Za postizanje željenog protoka u određenom dijelu moguće je upotrijebiti mlaznice. Ako se upotrebljavaju razni sustavi za distribuciju zraka, alternativni izlazi moraju imati isti pad tlaka kao i integrirani standardni izlaz.

Decentralizirani sustavi opskrbljuju područja hale s pomoću jedne ili više jedinica. Jedinice ne moraju biti identične i mogu raditi u različitim načinima rada. To znači da je moguće grijati dijelove hale koji nisu u upotrebi uz recirkulaciju zraka, a u druge prostore dovoditi vanjski zrak.

Pri izradi decentraliziranog rasporeda jedinica mora se uzeti u obzir oblik  građevine (prostorija) za mjerenje i upravljanje uređajima. Time se postižu dva cilja:

• Moguće je reguliranje i upravljanje različitim vrstama jedinica koje rade u različitim načinima rada s promjenjivim protocima zraka i temperaturama.
• Ako se različiti dijelovi hale upotrebljavaju u različitim vremenima, te se zone mogu zasebno ventilirati, grijati ili hladiti

Sustav se može prilagoditi specifičnim toplinskim opterećenjima i razini onečišćenosti svakog područja. Pojedinačne upravljačke postavke su korisne, ali zahtijevaju više od jednog regulatora, uključujući koncept zone, softver za upravljanje zonom i radni modul.

• Koncept zone definira funkcije jedinica u mreži. Regulator zone upravlja postavkama, načinima rada, vremenom, parametrima, te praćenjem kvarova i pogrešaka.
• Softver za upravljanje zonama stvara upravljačke zone prema zahtjevima, dok regulator autonomno upravlja svakom jedinicom, omogućujući hidrauličko prebacivanje.
• Upravljački modul i ulazni modul omogućuju dodjeljivanje jedinica u strukturi sustava i unos načina, vremena i parametara rada.

Za usporedbu troškova centraliziranih i decentraliziranih sustava potrebno je uzeti u obzir ulaganja, rad i održavanje. Stoga se kao mjerilo u ovom slučaju uzima ukupan trošak vlasništva. U nastavku slijedi analiza udjela troškova za pojedini sustav ventilacije. 

Na prvi pogled troškovi su slični, ali detaljna analiza otkriva značajne razlike. Troškovi za ugradnju jedinica, zračne kanale i izlaze variraju između centraliziranih i decentraliziranih sustava. Cijena mjerne i upravljačke tehnologije u centraliziranim sustavima je viša. Usporedba pojedinih stavki ne daje cjelokupnu sliku troškova.